Dvojica posavskih zaljubljenika u planine Mario Damjanović iz Donje Mahale i Ivan Oršolić iz Tolise stalno pomiču svoje granice, a iako ljudi ravnice ovoga su ljeta osvojili grčku planinu Bogova Olimp popevši se na vrh od oko 3 000 m. Ovim pothvatom još jednom su potvrdili umijeće pomicanja granica mogućeg, a ljepotu, izazove i nadahnuća koje nudi planinarenje približili su slušateljima i čitateljima našega radija i portala. Planinarenje je za njih više od sporta i hobija, to je njihov stil i način života. Mario radi kao nastavnik povijesti u tri škole, trenira mlađe nogometaše, član je Ronilačkog kluba u Gradačcu, aktivno se bavi kuglanjem. Ivan je po zanimanju prehrambeni tehnolog, a trenutačno radi u informatičkoj djelatnosti. Planinarenjem se bavi dvije godine, a tu su mu strast probudili brat Mladen i Mario, koji su već osvajali velike svjetske vrhove.
„Prije dvije godine imali smo veliku ekspediciju što na našim prostorima još nitko nije ostvario, a to je bio uspon na najviši vrh Turske-Ararat 5.137 m. Prošle godine je uslijedila ekspedicija u Iran, na još veće visine gdje smo osvojili najviši vulkan Azije- Damavand od 5.610 m.“, oduševljeno nam govori prof. Damjanović.
Ovaj strastveni planinar zaljubio se u planinarenje prije 10-ak godina prilikom izleta u brda oko Beča gdje su ga, kaže, na prvu oduševili boravak u prirodi, pogledi s visine i krajolici. Njegov nešto intenzivniji planinarski put traje posljednjih pet godina, dok je Ivan ove godine po prvi puta osvojio veliki vrh.
„Oduševilo me kada sam vidio poglede koji se pružaju s visina i lagani zrak koji udišem. Član sam PD Traverza u Brčkom i s njima dosta planinarim kada imam slobodnog vremena. Prije Olimpa sam planinario po BiH, Hrvatskoj, Srbiji i u Slovačkoj na Tatrama, a Olimp je moje najveće dostignuće i osjećam se ponosno“, prepričava nam svoju avanturu Ivan.
Za odlaske na zahtjevne visinske dionice pripremaju se kroz kondicijske treninge, a uz dobru fizičku važna je i psihološka priprema, jer svaka ekspedicija nosi svoju dozu opasnosti. Mario se na Araratu suočio s ekstremnim uvjetima, jakim vjetrovima i hladnoćom od -12 stupnjeva. Na Olimpu su zadnjih 200 m, imali dionicu koja prelazi u prvi stupanj alpinizma, gdje svaki pogrešan potez može biti vrlo opasan. „Mora biti maksimalna koncentracija na svaki korak i što je vrlo važno dobra oprema. Na polasku u podnožju zna biti 22 stupnja, a na vrhu i oko nule, s tim da su na visinama iznad 2.500 m uobičajeni simptomi visinske bolesti, glavobolja i mučnina. Treba biti oprezan i dobro je ići uz nekoga iskusnog, tko poznaje stazu i uvjete. Nikako nije dobro kao početnik zaputiti se u planinu bez pripreme ili vodiča“, poručio je ovaj iskusni planinar.
Na mjestu gdje susreću sebe, planinari teško mogu dočarati i opisati osjećaj s cilja, kada imaju svijet na dlanu. „Teško je čak i video porukom preko mobitela prenijeti ljepotu i dojmove drugima, jer to je jedinstven doživljaj, pamtiš ga za cijeli život. Osjećaš se totalno drugačije, to je jedno ispunjenje, velika radost i svaki umor koji si nosio do gore, odjednom nestane, jednostavno obuzme te taj neki osjećaj, nirvana“, pojašnjava nam prof. Damjanović.
„Put do cilja je naporan ali jednostavno kad’ se popnete na vrh osjećate se super, osvježeno, nestane sav umor. Pogledi su fantastični i fascinantni, na bilo kojoj planini da se nalazite, nije važno je li uz more ili okružena nekom nizinom, jednostavno ta širina pogleda koja se može doživjeti, taj osjećaj da si iznad svega je stvarno fantastičan. Meni osobno su najdraže planine koje se nalaze uz more, kada vidite svo to plavetnilo, prelijepo je“, prenosi svoje impresije ovaj mladi ljubitelj planina.
Ni Mario ni Ivan nikada nisu bili u prilici da moraju odustati od nekog vrha. Sve zacrtano uspjeli su realizirati, svjesni da se uvijek može desiti nepredviđeni scenarij, od vremenskih uvjeta koji ne dopuštaju daljnji put, do zdravstvenih problema, ali na sreću nisu imali takvih iskustava. Ovi planinari na ekspedicije nikada ne idu sami, a na Olimpu su bili s Klubom ekstremnih sportova iz Jablanice u skupini s još 30-ak planinara iz cijele BiH. Njihove planinarske pothvate podržavaju i lokalni gospodarstvenici, Maxi i Yimor i jedna ovdašnja teretana i fitnes centar, kojima zahvaljuju od srca, kao i Gradu Orašju čiju potporu su imali na prošlogodišnjem pothvatu u Iranu.
„Kada jednom krenete u planinu, nema stajanja, to postaje dio života“, naglašavaju Mario i Ivan, koji su zacrtali i nove, više ciljeve. Njih dvojica i Ivanov brat Mladen namjeravaju osvojiti najviši vrh Hrvatske- Sinjal na Dinari, Triglav u Sloveniji, u Albaniji Prokletije- vrh Maja Jezerce, a nakon regionalnih plan im je zaputiti se i u svjetski poznate vrhove – Kilimandžaro najviši vrh Afrike, potom i najviši vrh Južne Amerike nazvan Aconcagua, skoro 7 000 metara. Na mapi želja i planova je i Himalaja, planinski lanac u Aziji i najviši planinski lanac na Zemlji, kako bi doživjeli i njihovu veličinu i ljepotu. „Svaka je planina priča za sebe i jednostavno nema kraja“, potvrđuju posavski planinari kojima je samo nebo granica!
