PERICA MARTINOVIĆ, glumica

„Zajedno smo upisali akademiju, prijemni ispit i družili se kroz studiranje. Ivo mi je bio kao drugi brat. Fali mi neizmjerno, ali mi je ova njegova priča festivala fascinantna, jer drago mi je što smo se ponovo u ovolikom broju, kao njegove kolege, okupili. Moramo to nastaviti jer što je on napravio za svoj kraj i kako mu se njegova sredina odužila, to je naprosto jedinstveno, pa i čudesno. Ovo je festival koji je krenuo vrlo skromno i jednostavno. Spavali smo svi u njegovoj staroj kući, kod Ivine mame … vežu me samo lijepe slike za ovaj festival i već kada prijeđem ovaj most na Savi, srce jače zakuca, ispunjena nekom dobrom energijom i imam nekakav osjećaj da je cijelo vrijeme Ivo sa nama“.

JASMIN DURAKOVIĆ, redatelj

„Drago mi je da festival dalje napreduje i pronosi lijepu filmsku priču iz Orašja. Postoji već 30 godina i postao je dio identiteta Orašja, ali i puno šire. Iako njegov inicijator nije više sa nama, ali duša festivala ostala je ista. Uvijek se ovdje zajedno nađu filmski djelatnici Hrvatske, BiH, Srbije, pa i drugih područja druže, razmjenjuju ideje. U tome je Ivo uspio, ali i u važnoj ideji koju mi je uvijek naglašavao “Želim da film približim publici, običnim ljudima“, kazao nam je Duraković koji je i ovoga puta smislio novi projekt vezan za Posavinu i ovdašnje ljude, ne otkrivajući još njegove detalje.

NIVES IVANKOVIĆ, glumica

„Dolazim dan ranije prije početka festivala kako bi sama otišla na njegovo vječno počivalište. Tamo se ispričam s Ivom. Znam, on bi rekao, slavite život, slavite Orašje. Mislim da ga u tome ne razočaravamo. Tri je desetljeća trajanja manifestacije, a možda tek nekoliko puta nisam bila, što govori o našem prijateljstvu, sa Ivom i njegovom Posavinom. Šest godina Ivo nije s nama, ali sjećanje na njega jednako živi. On će i dalje živjeti kroz svoje uloge, svoje maestralne glumačke izvedbe, no kao čovjek i prijatelj uvijek će mi nedostajati. Meni je Orašje nekako postalo druga kuća, pa mu se iznova vraćam. Ljudi su predivni a i Ivo je zaslužio od svih nas glumaca da se iznova vraćamo ovom festivalu. Ivo je Orašju i ovom kraju donio jednu drugu dimenziju, osobito na kulturnoj mapi, jer Oraške zovemo i Malom Pulom, što samo po sebi govori. Festival je prerastao svoje početne granice, jer sve je počelo od druženja nas nekolicine glumaca, pa mislim da bi Ivo bio jako sretan kada bi sve skupa ovo vidio, poručila je Nives Ivanković“.

JOSIPA ORŠOLIĆ, glumica

„Cijeli događaj je preemotivan za mene. Festival ima isto godina kao i ja, isto smo godište. Od kako znam za sebe, znam za festival. Znate onu izreku “Pazi što želiš, možda ti se i ostvari“, a meni se baš ostvario san, jer kada sam bila mala, redovito sa dolazila u kino dvorani i pljeskala svim tim glumcima. Ta slika kada bacaju ruže na publiku skupa sa Ivom, urezala mi se u pamćenje i poželjela sam jednog dana i ja baciti jednu ružu. I kasnije kada sam upoznala Ivu i kada mi je rekao da živim svoj san, to sam i učinila. Ja sam doista ispunila svoje snove i ušla u čarobni svijet umjetnosti, kazališta, filma“, kazala nam je Josipa, pravi primjer da kada se nešto doista želi, bude i ostvareno.

SANDRA LONČARIĆ, glumica

„Uvijek kada dolazim u Orašje na Ivin festival, ali i svi glumci, to je emotivan dolazak, a osobito kada je jubilarna obljetnica. Kroz voditeljstvo ove manifestacije uvijek se trudim uraditi najbolje što mogu, kako bi dala i svoj doprinos cijeloj manifestaciji. Sve je nekako i lijepo i tužno, tužno jer naš kolega više fizički nije s nama, ali on je tu svugdje oko nas. Mislim da je to umjetna inteligencija i njegovo obraćanje baš efektno napravilo, to je baš bio naš Ivo, emotivno i tužno, ali zabavno, kao i uvijek kada smo bili sa njim ili u njegovoj blizini“.

DRAŽEN FERENČINA, redatelj

-„Od početka sam uz ovaj festival u Orašju. Dvojake su emocije. S jedne strane sam žalostan što Ivo nije s nama, a s druge strane, velika je čast i ponos, pa i čudna koincidencija, da sam u godini dana dva puta dobio nagradu, prvu na festivalu glumca u Vukovaru, koji se također zove Ivo Gregurević i  u Orašju”, istaknuo je Ferenčina i prisjetio se prvog festivala i pionirskih početaka, kada su kaže, spavali u kući kod Ivine mame. –„Vjerujem da ni sam Ivo nije znao u što će se sve pretvoriti. Kao jedna velika umjetnička gromada uspio je od jednog malog grada napraviti veliko kulturno središte i danas je to grandiozno i na visokoj razini. Hvala mu na tome, ali treba čestitati i svima koji su nastavili držati festival na životu, prije svega Ilji Benkoviću. Na žalost Ivo više nije među nama, ali svjedoci smo da i dalje veliki dio filmskog svijeta, pa i ja s kazališnog, s prijateljske razine dolazimo i svake godine se veselimo i radujemo pozivu iz Orašja“, poručio je Dražen Ferenčina jedan od dobitnika brončane skulpture Ive Gregurevića, nagrade za doprinos u stvaranju filmske i kazališne umjetnosti“.

GORAN VIŠNJIĆ, glumac

„Puno sam radio s Ivom Gregurevićem na nekim, meni omiljenim projektima. Ivu sam upoznao u Kazalištu Kerempuh kad smo radili na predstavi „Hamlet iz Mrduše Donje“, koju je režirao pokojni Mustafa Nadarević. Predstava je bila hit, cijelu Hrvatsku smo proputovali i odigrali oko 200 puta i zajedno proveli zanimljivo i ludo vrijeme i to su predivna sjećanja. Festival je sjajna Ivina ideja i drago mi je da je to napravio. Festival treba podržavati i sad kada nema Ive vidim da ekipa radi sjajan posao i ja sam tu da ih podržim. Drago mi je da sam došao na jubilarnu 30-tu obljetnicu i ova nagrada mi znači puno, ali jako mi je žao što je ne primam iz Ivinih ruku“, rekao je Višnjić.

IGOR GALO, glumac

„Od prvog susreta u Puli na festivalu nosim samo lijepe uspomene, a naša druženja su bila iza kulise. Pričali smo o ribama, a na polasku iz Orašja prema Puli, ponio bi soma i papriku, da na moru pripremio fiš paprikaš kojeg je strašno obožavao. Tako smo se natjecali s fišom i brudetom, puno više nego sa filmom. U Orašje sam došao zbog velikog jubileja i divnog ambijenta u kojem sam uvijek uživao s Ivom dok je bio živ. Festival u Orašju se rodio 95. godine u ružno vrijeme i u lošim tehničkim uvjetima. Osnivati festival u Orašju i to hrvatskog filma, u prilikama post ratnog stanja, je hrabar i respektabilan čin. Tadašnje kino nije imalo uvjete za kvalitetne projekcije filmova, međutim želja i volja ljudi da sudjeluju u tom događaju bila je toliko snažna da su zanemarivali tehničke nedostatke. Sve je to s godinama prevladano i sada imate novo moderno kino na kojem vam mogu pozavidjeti. Imate čime da se ponosite“, istaknuo je Igor Galo.