Jedinstvena, kao što su i njena djela, pjesnikinja Ljerka Mikić iz Kostrča, umjetnički i duhovno obogaćuje nas već punih 25. godina, a krasan jubilej obilježila je njena zbirka sonetnih vijenaca „U korijenima“, koja je u nedjelju doživjela svoju promociju u dvorani Franjevačkog samostana Tolisa. Više od 120 posjetitelja uživalo je tijekom večeri u jednosatnom programu, kojega su ispunili promotori knjige fra Luka Marković, prof. Ljubica Nedić i sama autorica, dok je stihove iz knjige čitala prof. Katarina Marošević.

Ljerka je tako prva autorica soneta na našem području, koja je nakon pjesničkih i zbirki proze s domoljubnom i duhovno-religioznom poezijom, te meditativnih razmatranja, zakoračila u novi pjesnički izazov i svoju osmu autorsku knjigu ispisala sonetima. Urednik ovoga izdanja prof. Mato Nedić analizirajući Ljerkin književni put, napisao je kako Ljerka, na različite načine i u različitim intervalima, već četvrt stoljeća osvježava duhovni prostor Bosanske Posavine i šire. Ovom zbirkom, napisao je prof. Nedić, autorica dostojanstveno obilježava četvrt stoljeća na književnoj sceni i pokazuje da je snažan i siguran kormilar na brodu vječne poezije. Vjetar u leđa na toj umjetničkoj plovidbi, Ljerki daje Centar za kulturu Orašje, koji kao nakladnik potpisuje i ovo Ljerkino autorsko djelo i s kojim autorica uspješno surađuje dugi niz godina. –„Dosta mojih knjiga je izašlo u nakladi Centra za kulturu  i sretna sam što ova ustanova, ne samo meni, nego svima nama koji se bavimo umjetnošću, izlazi maksimalno u susret, podržava nas i stoga im zahvaljujem na suradnji“, poručila je autorica zbirke. Sanja Pejić ravnateljica Centra za kulturu Orašje u svojem izlaganju je naglasila zadovoljstvo da jednim ovakvim događajem Centar zaokružuje promocije koje je radio ove godine. –„Budući da Ljerka ove godine obilježava 25 godina svojeg pjesničkog djelovanja, ponosni smo na njezin rad. Ljerka je predivna osoba, toliko nježna, krhka, blaga, samozatajna i tiha, a istovremeno jaka, snažna i smiona da svoje najskrovitije misli i osjećaje prenese na papir i podijeli sa svojim čitateljima“, kazala je uz ostalo Sanja Pejić. 

Potporu njezinom književnom stvaralaštvu daje i Franjevački samostan Tolisa, pod čijim krovom je održana promocija i koji srdačno otvara svoja vrata za ovakve kulturne sadržaje i čiji impresivni topli prostor, autorica rado odabire za svoje promocije. Gvardijan fra Mario Jurić je kao domaćin susreta svima uputio riječi dobrodošlice, kao i samoj autorici kojoj je čestitao i poželio još puno pjesničkih djela. –„Ljerka je književnica, ali i dio naše zajednice, našeg samostana i župe, koja sigurno i više od 25 godina djeluje u franjevačkom trećem redu, piše i vodi susrete gdje pokazuje svoju franjevačku nit poniznosti, dobrote i ljubavi. Stoga će vrata samostana za nju uvijek biti otvorena, ne samo za promocije, nego i sve druge aktivnosti“, poručio je fra Mario.   

Ljerka je na ovim prostorima, ali i šire, prva koja se odvažila izdati zbirku sonetnih vijenaca. Neki kažu da su se i brojni poznati pjesnici i književnici vrlo rijetko usudili izaći s tako obimnom zbirkom sonetnih vijenaca. -„Moja knjiga sadrži 7 sonetnih vijenaca, a tematika je duhovno – religiozna, priča o životu, o meni bliskim i dragim osobama i svi se mogu naći u nekom sonetnom vijencu. Meni osobno nije bila zahtjevna forma pisanja, ali ljudi koji poznaju hrvatski jezik i književnost i strukturu nastajanja sonetnog vijenca, kažu kako ga treba čvrsto uvezati da bi priča pratila priču. Nekako sam lako ušla u taj svijet vijenaca i bila sretna kad sam napisala jedan. To je priča u  poeziji ili poezija u priči“, naglasila je Ljerka i dodala kako joj je kroz 25 godina pjesničkog staža teško izdvojiti bilo koje djelo. –„Svaka knjiga je kao dijete ili kao ljubav, a sve ljubavi su prave ljubavi, jer dok su trajale bile su prave. Poseban naglasak stavila bih upravo na sonetne vijence, jer sam na moju radost, dobila i pozitivna mišljenja struke, od ljudi koji shvaćaju kako se i zašto pišu sonetni vijenci. Naziv knjige sam izvukla iz jednog stiha, jer mi se čini da mi je poezija u korijenima, a svi moji naslovi se stapaju baš u tim korijenima. Bilo mi je drago čuti riječi jednog čovjeka kad mi je kazao „Propovjednik se postaje, pjesnik se rađa“, pa sam onako skromno pomislila „eto ja sam rođeni pjesnik“, ustvrdila je pjesnikinja.  

Prvi predstavljač knjige je bio fra Luka Marković, koji je napisao vrlo zanimljiv i inspirativan pogovor pod nazivom „Ljubav i nada su duboko vezani uz ljudski početak i kraj“. Fra Luka pomno prati Ljerkin rad, istaknuvši kako je ljubav dominantna u zbirci sonetnih vijenaca koju nam je darovala pjesnikinja. U svih sedam sonetnih vijenaca, ističe fra Luka, dominira ideja o vrijednosti ljubavi i dobrote, ali i važnosti nade u ljudskom životu. –„Recimo u prvom sonetnom vijencu „Put k suncu“, Ljerka govori o dubini ljubavi koja veže roditelje i djecu i to je ona ljubav koja se nosi ispod kože i čije tragove ne može izbrisat nitko. U drugom vijencu „Proplanci u divljini“, autorica upozorava na vrijednost riječi koje dolaze iz dubine duše, dok u trećem vijencu „Moje svjetlo“, pjesnikinja progovara jezikom molitve i zahvale, a u centru događanja je Krist, ono svjetlo koje vodi kroz život i usmjerava čovjeka da ne skrene s puta. U četvrtom sonetnom vijencu „Dodiri ljubavi“, Ljerka piše u duhu zaštitnika ekologije, upozoravajući da je sve što postoji i čovjek i priroda i zemlja i svemir, plod Božje ljubavi, te poziva čovjeka da mu ljubav bude u centru života. U petom sonetu se kriju misli kako Bog bdije nad svojim stvorenjem i poziva čovjeka na ljubav prema svemu. Šesti i sedmi sonet govore o ljudskom životu, o usponima i padovima, o ljubavi koja usrećuje i nadi koja život čini smislenim i kada je teško. Poruka Ljerkinih pjesama je da treba potaknuti čovjeka na više ljubavi u praktičnom životu, jer u ljudskoj duši žubori izvor vječne nade. Njezini stihovi su puni metafora, a na koncu poručuje, „Vrijeme je kratko, jer između smijeha, šutnje i plača, žure dani darovani“, rekao je uz ostalo fra Luka Marković u svojem izlaganju.    

Novu Ljerkinu knjigu i njen spisateljski rad predstavila je i prof. Ljubica Nedić, a kroz njihovo dugogodišnje poznanstvo, pokušala prisutnima dočarati Ljerkinu snagu, osobine i sve ono što je krasi u današnjem životu. Naglasila je kako je povod okupljanja, biće kojem se treba diviti, a to je Ljerka Mikić i njena franjevačka karizma, nebo kojem je ona otvorena i zemlja od koje ne odstupa. –„Na ovom mjestu mogao je stajati i netko drugi, a ja mislim da je mene baš milost pozvala da progovorim, ne stručnim, nego riječju nekoga tko je iz naroda. Svima bi nam bilo jednostavnije  i ljepše živjeti, da živimo kao što živi Ljerka, jednostavna, nepatvorena i osoba puna ljubavi. Kod nje nema skrivenih karata, jer svi koji je poznaju, kazat će da je Ljerka otvorena knjiga i čitate je jednako kao i njenu poeziju. Ona progovara i kao glasnik koji opominje i nije ugodno doživljavati kada vas opominju, ali je sasvim drugo ako je ta opomena iz ljubavi”, ustvrdila je prof. Nedić.

U nastavku svojeg izlaganja prof. Ljubica Nedić nije štedjela komplimente na račun slavljenice, te naglasila kako je Ljerka ponos Posavine, a stručnjaci će reći i pjesnikinja, međutim, ona je više od toga. -“Ona je anđeo dobre vijesti, glasnik ljubavi, ona je knjiga koja se nikada ne može pročitati, ona stoji ravno uz Bibliju, a s takvim osobama čovjek zna na čemu je. Za našu županiju, za ovaj samostan i za pjesničke krugove, Ljerka je naš ponos“, istaknula je prof. Nedić i poručila kako nema boljeg Božićnog poklona od darovati knjigu, jer u ovo novije vrijeme kad je paradigmu riječi zamijenila slika, ne smijemo dozvoliti da knjiga gubi vrijednost. –„Vratimo se tom izvoru, s kojeg Ljerka nikada nije odlazila, jer ona je biće koje progovara o ljubavi, vjeri i nadi, a prije svega, ne brine se za budućnost, jer je u njenoj sredini Krist“, riječi su kojim je prof. Ljubica Nedić završila svoje izlaganje.

Prigodne riječi i čestitke za novu knjigu uputio je i prof. Vidan Janjić, koji se prisjetio da je bio promotor njezine prve knjige. Pohvalno je govorio o Ljerkinom pjesničkom izričaju, te naglasio; -„ Njezina forma je neobično lijepa i Ljerka je postala pravi majstor vezanog stiha. Kad bih imao neke sposobnosti, rado bih afirmirao Ljerku zbog same književnosti, jer je napravila nešto posebno, ali se bojim da će to proći slabije zapaženo u nekakvim hrvatskim relacijama. U zadnje vrijeme puno soneta je pisao Luko Paljetak, ali još nikada nije napisao sonetni vijenac, stoga je ovo djelo još vrijednije i preporučujem čitateljima da ovom zbirkom obogate svoju kućnu knjižnicu“, poručio je prof. Janjić.

Prihod od prodaje knjige usmjeren je u humanitarne svrhe – jedan dio za Udrugu osoba s poteškoćama u razvoju „Put u život“ Orašje a drugi dio već uručila za obnovu tornjeva posavske katedrale. U glazbenom dijelu programa nastupile su sestre Jelena i Matea Ilišević, te Ivona Dominković i Matea Pejić.