Župa Sv. Ane Domaljevac proslavila svoju nebesku zaštitnicu, ujedno Dan općine
Župa Sv. Ane u Domaljevcu jučer je svečano proslavila svoju nebesku zaštitnicu, ujedno i Dan općine Domaljevac Šamac. Svetu misu je pred velikim brojem vjernika predslavio fra Matej Juričević župni vikar u župi Tolisa. Poticajnu propovijed je usmjerio na vjeru prema Bogu, na ljubav prema bližnjima, značenje vjere i zahvalnost Bogu na daru života. Osobito je poručio roditeljima da budu primjer svojoj djeci, jer kuće su crkve u malom gdje mladi uče vrednotama utkanih u biće našega naroda, kazao je fra Matej. Misna čitanja, molitvu vjernika i pjevanje animirali su framaši, ministranti i župni zbor Sv. Ane. Na kraju misnog slavlja župnik fra Anto Pušeljić se zahvalio svima koji su sudjelovali u pripravi svečanosti, te čestitao blagdan Svete Ane, ujedno i Dan općine Domaljevac-Šamac.
-„Hvala svima koji su doprinijeli slavlju blagdana Sv. Ane, brojnim svećenicima koji su sudjelovali u misnome slavlju, brojnim hodočasnicima, osobito onima koji su stigli pješice iz župe Tolisa, vama župljani koji pomažete župu na bilo koji način, hvala na dolasku dijaspori. Želim vjerovati da po zagovoru svete Ane možemo u ovoj našoj općini radosno živjeti, međusobno se slagati, dijeliti svako dobro i biti potpora jedni drugima. Znam da naša općina nije izolirana od cijeloga stanja u zemlji i okruženju, ali nadam se da će dragi Bog dati da nas ovdje što više ostane. Vi koji ste otišli u zemlje zapada nađite snage i volje, a znam da imate pameti i da ste vrijedni ljudi i znam da se želite vratiti ovdje pa da onda zajedno gradimo našu budućnost“, poručio je župnik fra Anto Pušeljić.
Župnik je ujedno najavio kako će iduće godine svoju zlatnu misu proslaviti jedini živući svećenik iz župe, vlč. Marko Hrskanović. Jedini mladić koji je krenuo putem svećeničkog poziva iz Domaljevca je Anto Ćošković koji je uspješno završio prvu godinu formacije za svećeništvo, potvrđujući svoju ustrajnost i predanost duhovnom pozivu.
Nakon mise veliko posavsko kolo obrazovano ispred crkve, značilo je radost susreta, a za svečanu prigodu brojne domaljevčanke obukle su uređeno izvorno posavsko ruho. Nije ih bio mali broj, a uglavnom su to bile mlade djevojke ili posavske snaše koji su ponosno pokazivale raskošnu ljepotu nošnje svojeg kraja.
