U zbirku svojih istraživačkih djela iz povijesti Bosne i Hercegovine, prof. Marko Matolić povjesničar iz Orašja upisao je još jedan zanimljiv dokument.  Njegova neiscrpna energija i permanentno istraživanje uvijek ga dovedu do vrijednog povijesnog materijala, za kojega je stava da treba biti ukoričen i imati svoje mjesto na policama knjižnica kao trag jednoga vremena. Ovoga puta priredio je i tiskao Povijestne crte o Tuzli fra Stjepana Ikića. U Predgovoru prof. Matolić navodi kako se u franjevačkim samostanima u Bosni i Hercegovini kriju neslućena bogatstva, osobito pisana, samo ih treba otkriti.

Tako je nedavno u Toliškom samostanu, u rukopisnoj ostavštini fra Stanka Mijića, pronađen  rukopis naslovljen kao Povijestne crte o Tuzli, ispisan crnim mastilom s obje strane listova na sveukupno 39 stranica, od čega rukopisu pripada 36, a preostale tri su prijepisi dijelova posljednjeg poglavlja rukopisa, što ukazuje na to da je rukopis  možda postojao i u dva primjerka. Teško je procijeniti  kako se ovaj rukopis našao u pisanoj ostavštini fra Stanka Mijića  ali je, piše prof. Matolić, prilično lako reći zašto se našao baš tamo. „Fra Stanko se pod kraj života počeo baviti povijesnim istraživanjima, a u njegovom istraživačkom fokusu  bila je povijest župa i samostana Bosne Srebrene i u tu svrhu počeo je prikupljati građu i objavljivati radove o pojedinim župama. Tako je 1986 i 1987 godine u listu Vrhbosna objavio opsežnije radnje o povijesti župa Zovik, Domaljevac i Bosanski Šamac, a u rukopisu mu je ostala dovršena povelika radnja o prošlosti župe Tuzla, gdje je kao izvor koristio i rukopis Povijestne crte o Tuzli. Iako nepotpisan od strane autora, fra Stanko je ovaj rukopis pripisao fra Stjepanu Ikiću i tako ga i citira“, navodi u Predgovoru priređivač ovoga izdanja.  

Prof. Matolić je u Franjevačkom samostanu Tolisa istraživao  i uspoređivao pisane dokumente fra Stjepana Ikića i također utvrdio da je on autor rukopisa o Tuzli, koji je napisan poslije 1893 godine. Materijal je zaintrigirao ovog povjesničara, koji je uradio i objavio prijepis fra Stjepanovog rukopisa i uz njega, na lijevim stranicama knjige, uvrstio  i original. Iako fra Stjepan nije volio svjetsku buku i radio je neumorno bez uobičajenih reklama, nadolazeća stogodišnjica Ikićeve smrti  obvezuje nas, kaže prof. Matolić, da mu objavljujući ovaj rukopis i tako obnavljajući uspomenu na njega, ipak damo i malo publiciteta.