Umjetnički dosezi pjesmama i tradicijskim glazbalom- gajdama
Kroz Otvoreni studio Radiopostaje Orašje zabilježili smo gostovanje književnika, pjesnika, glazbenika. Posljednji u tom nizu gostovanje su zabilježili Mirko Oršolić, nastavnik tehničke kulture, zaljubljenik tradicijskih glazbala i jedini u Županiji Posavskoj koji svira gajde, kao i pjesnika Stjepana Đurčevića sa objavljenih 12 zbirki pjesama.
Mirko Oršolić tvrdi da u Tolisi ima najviše svirača raznih glazbala, a imaju čak i tamburaški sastav. -„Sviram nekoliko instrumenata, a sve je krenulo sa šargijom koju sam naslijedio od oca. Nastavljeno je sa tamburom u KUD-u, gitarom, te kasnije ostalim žičanim instrumentima. Posljednje tri godine zainteresirale su me gajde. Svladao sam tehniku, jer potrebni su treninzi vježbe disanja, no još ima prostora za učenje. Imao sam i javne nastupe uglavnom na raznim književnim večerima. Ovaj tradicijski instrument izaziva znatiželju, kako djece tako i odraslih“, pojasnio je Oršolić.
Najstarije gajde su izložene u etnografskom muzeju u Zagrebu, pronađene u Aljmašu iz 1751.godine. -„U susjednoj Županji ima dosta djece koja uče svirati gajde, no kod nas još uvijek nema takvih. Volio bih kada bi se mladi više zainteresirali za ovo glazbalo karakterističnog zvuka. Za sada dobivam potporu, osobito na društvenim mrežama, kako od mladih tako i starijih“, kazao nam je Oršolić, a kako bi bio uvjerljiv i gajde je donio u studio RPO, te za slušatelje zasvirao uvijek vesele gajdaške pjesme kao što su „Gajde gudu daleko se čuje, to moj dika u selu svadbuje“, uz poruku mladima da se više bave glazbalima, a manje mobitelima i mrežama.
U društvu Oršolića bio je i posavski pjesnik Stjepan Đurčević koji je do sada objavio 12. zbirki pjesama i dvije slikovnice. Od rane mladosti piše, no tek u poznijoj dobi objavljuje radove. Objavljivao je i slikovnice za djecu u koje je satkao stihove svojih pjesama. Živi i radi na relaciji Orašje – Beč i aktivno se bavi pisanjem. Autora šira javnost poznaje po oko 3.000 napisanih pjesama, sakupljenih u zbirke na razne teme. Njegove su pjesme ispričane u rimi, emotivne s ponekom edukativnom notom, na ljubavne teme, posvećene posavskoj ravnici i rodnom kraju i zavičaju, ljubavi prema roditeljima, trenutnim inspiracijama, ljubavi prema prirodi…
-„Pjesme su moj put, a svoje slobodno vrijeme želim ispuniti pisanjem na dobrobit svih koji će pronaći vremena za lagano čitanje stihova“, kaže Đurčević ističući poveznicu njegovih stihova univerzalnom ljubavi. –„Uvijek nas je lako navesti na ljubav, navesti nas da pružimo ruke jedni prema drugima s nadom da će sutra biti bolje i da će ljudi postati sretniji“, kazao je Stjepan. Kada je riječ o duhovnoj poeziji, za nju kaže kako ona nosi u sebi tišinu molitve i šapat duše, spaja ono što osjećamo i što nadilazi naše razumijevanje. U vremenu koje nas poziva na ubrzanje, takvi stihovi, zaključuje Đurčević, nude trenutak zaustavljanja i priliku da se osvrnemo unutar sebe i pronađemo svjetlo u nama koje se nikada ne gasi.
