Obišli smo ratare na užarenim oranicama u jeku žetve ječma
Žetva ječma na posavskim oranicama je u punom zamahu, a poljoprivrednici ubrzano rade kako bi stigli ubrati ljetinu prije promjene vremena. Stoga su prisiljeni da rade i nedjeljom, a otkupljivači su također na raspolaganju, tako da se ubrano zrno izravno otprema s oranica u skladišta. U teškim uvjetima i na temperaturama iznad 35 stupnjeva Celzijevih, posao je iscrpljujući i naporan za poljoprivrednike, ali kažu, isto tako i za strojeve.
Prinosi ječma su oko 500 kg po dulumu, vlažnost zrna je oko 11 posto, a kvaliteta vrlo dobra. Na drugoj strani, kada su u pitanju razgovori o otkupnim cijenama, kažu da je teško zadovoljiti i proizvođače i otkupljivače. U takvim situacijama tržište diktira cijenu, pa su i jedni i drugi, čini se nemoćni. –„Sadašnja otkupna cijena ječma od 34 pf/kg je sramotna, jer je slična bila i davno prije, a cijene repromaterijala se iz godine u godinu povećavaju. Smatram da bi država trebala stati iza poljoprivrednika i pružiti pomoć pri sjetvi i žetvi. Svi znamo po kojim cijenama smo nabavljali repromaterijale za ovogodišnju sjetvu, dok je otkupna cijena ostala na razni prošlogodišnje. Ne znam kako ćemo sve izdržati, ali borimo se“, s dozom ljutnje govori Mirko Ević, poljoprivrednik iz Donje Mahale. Ove godine Mirko obrađuje oko 110 hektara plodnih oranica, na kojima je ravnomjerno rasporedio ječam, pšenicu, kukuruz, soju i suncokret. Posao je, kaže iznimno zahtjevan i naporan, ali ipak se uspije sve na vrijeme završiti.
Mladi poljoprivrednik iz Tolise Ivan Ević od malih nogu je kaže, u poljoprivredi, najprije kao posluga traktoristima na sitnijim poslovima, a nastavio je sa strojevima i u tom poslu je i ostao. Dugo je uz poljoprivredne strojeve i s puno znanja i samopouzdanja danas zna otkloniti i veće kvarove kako bi uštedio dobar dio sredstava. –„Posjedujem tri traktora starosti 50, 40 i najmlađi 30 godina, pa je i to jedan od razloga učestalih kvarova, a opravak zna potrajati 2-3 sata ili čak 4 do 5 dana. Ako čekaš majstora, to zna potrajati i mnogo duže, stoga jednostavno moraš sam sebi održavati što možeš”, kaže Ivan, uz kojeg je bio poljoprivrednik Drago Živković iz Kostrča. Obojica ističu kako je u sadašnjim okolnostima teško sačuvati novac za kupovinu novih strojeva.
-„Došli smo u situaciju da su strojevi stari 20–25 godina, poskupjeli najmanje 30–40%, a za nove da ne pričam. Za njih treba pravo bogatstvo i mukotrpan rad po nekoliko godina, a trenutno se ni novo ni polovno ne može lako kupiti. Za novo je rijetko tko sposoban da se upušta u takvu investiciju, pogotovo u ovakvim vremenima“, tvrdi Ivan koji danas obrađuje od 200 do 250 parcela ukupne površine oko 110 hektara zemljišta. Opredijelio se za uzgoj pšenice, ječma, suncokreta i kukuruza, a donedavno je imao i uljanu repicu. Pridržava se plodoreda, jer ako se 2, 3 ili 4 godine posije ista kultura, ističe kako se pojavljuju razne bolesti biljaka, više korova i slabiji prinosi.
Razmišljanja mladih poljoprivrednika o poslu kojim se bave, uvjetima rada, mogućnostima za proširenje proizvodnje i ulaganju sredstava u kupovinu novih strojeva, uistinu trebaju biti upozoravajuća za nadležne službe koje vode brigu o poljoprivredi u Federaciji BiH. Unatoč svim nedaćama, dva Evića, jedan iz Donje Mahale a drugi iz Tolise, ipak svoju budućnost vide u poljoprivredi, velikoj tvornici pod vedrim nebom.
