Svečano je i radosno bilo jučer u župi Uznesenja blažene Djevice Marije u Tolisi gdje su u nazočnosti velikog broja vjernika, vjernost služenja katoličkoj crkvi, proslavila dvojica svećenika iz Tolise. U suslavlju s još 15-tak svećenika toliške i susjednih župa i pod motom: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“, 50 godina misništva proslavio je fra Marijan Mija Oršolić, a 25 godina fra Frano Oršolić.

U pozdravnim riječima okupljenom vjerničkom puku u prepunoj crkvi, fra Marinko Živković, gvardijan Franjevačkog samostana Tolisa, uz ostalo je kazao kako se u zahvalnosti i radosti okupili oko svetog oltara da sudjeluju u svečanoj proslavi velikih jubileja dvojice svećenika iz Tolise. Poručio je kako ovi jubileji nisu samo nekakav osobni događaj naših slavljenika, nego i radost za župnu zajednicu i cijelu crkvu u BiH. –„Oni su znak Božje prisutnosti i vjernosti, te ustrajnosti i predanosti naše braće fra Marijana i fra Frane, koji su svoje živote upravo posvetili služenju Bogu i njegovu narodu. Stoga zahvalimo Bogu za sve darove i milosti, darovane kroz njihove ruke. Preporučimo ih u naše molitve da i dalje, ispunjeni snagom Duha svetoga budu vjerni navjestitelji Isusova Evanđelja.“, poručio je na početku misnog slavlja fra Marinko Živković i slavljenicima darovao prigodne slike.

Fra Mario Jurić, aktualni župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Orašju i donedavni gvardijan Samostana Tolisa, u svojoj propovijedi je istaknuo kako su vjernici župe UBD Tolisa imali lijepu prigodu da se u zahvalnosti i radosti okupe oko svetog oltara i sudjeluju svečanoj proslavi velikih jubileja dvojice svećenika iz Tolise. –„Danas pred nama gore dvije svijeće, jedna zlatna i jedna srebrena, a oba plamena se hrane istim uljem i to je ulje vjernosti Bogu i ljubavi prema narodu. Možemo reći, dva čovjeka, dva fratra i dva slavljenika, a ista medalja sa dva lica. Sa fra Marijanom sam 9 godina proveo u ovom samostanu i za njega mogu kazati da je dobra duša našeg samostana i naše župe. Nikada ga nisam vidio ljutitoga, uvijek je imao šalu, vic i priču koja razvedri stol, umanji  napetost i smijeh koji otupi tvrdoću. Radost koja gradi je zlatna nit u njegovih 50 godina svećeništva i života u franjevačkom redu“, riječi su kojima je fra Mario pokušao dočarati život slavljenika fra Marijana Oršolića.

Druga medalja današnjeg slavlja, kaže fra Mario, je fra Frano Oršolić, koji je od slavljenja svoje Mlade mise, čak 15 godina proveo u samostanu Tolisa. Za fra Franu je naglasio kako je marljivo radio u župnom uredu i obavljao sve druge pastoralne aktivnosti. –„Nekome će ove značajke izgledati neprivlačno, ali crkva se drži i na onome što se ne vidi samo s oltara. Svi znamo da Frano obožava šah i njega u pravom smislu krasi šah koji uči strpljivosti, a on u svojem svećeničkom životu iskazuje šahovsku strpljivost služenja“, naglasio je propovjednik fra Mario Jurić  i uputio apel vjernicima da mole za duhovna zvanja.

-„Nepresušna potreba za novim svećenicima je sve vidljivija i u našem kraju. U Samostanu Tolisa sada boravi, živi i radi 10 fratara, od kojih je fra Mija peti zlatomisnik, stoga molimo i pričajmo o svećeničkom i redovničkom pozivu, kao daru od Boga. Nemojmo posustati u svojim molitvama, vapajima i težnjama da dođemo do vječnog života. Uzalud nam sve što steknemo na ovom svijetu, jer ako dušu izgubimo, sve ostaje na ovom svijetu, ništa ne nosimo sa sobom. Krist nas neće prepoznati po slavi koju steknemo na ovom svijetu, nego po onim malenim stvarima koje su u našim životima, u svakodnevici ljubavi, istine, nade i vjere“, poručio je fra Mario Jurić. 

 Zlatomisnik fra Marijan Mija Oršolić nije skrivao svoju radost i osmijeh s lica, te u kratkoj izjavi kazao kako je bilo više događaja koji su ga usmjerili prema svećeničkom pozivu. –„Sada mi se vraća sjećanje na dane kada su me nakon moje Mlade mise, pojedini upitali, fra Mijo hoćeš li to moći izdržati, na što sam spontano rekao da ću izdržati najmanje 50 godina. Zahvalan sam dragom Bogu na daru života, daru svećeništva i uz Božju pomoć sam dočekao da proslavim jubilarnu 50-tu obljetnicu. Iskreno, nisam očekivao ovakvo slavlje u molitvi i zajedništvu, osobito od strane vjernika i naroda koji se okupio da zajedno proslavimo veliki jubilej. Hvala vjernicima, svim fratrima, mojoj braći i sestrama, rodbini i svima koji su u kratkom roku organizirali misno slavlje i popratni program i tako doprinijeli mojoj radosti i sreći. Hvala zborovima Mirjam i Adoro koji su pjesmom uljepšali naše misno slavlje, kao i svima obučenim u prekrasne posavske narodne nošnje i oni su me potaknuli da slavim i bez njih ne bi bilo ovoga. Kao zlatni lanac, ja sam samo mali kotačić i prva alkica, a bez onih drugih nema lanca“, istaknuo je slavljenik fra Marijan.

Potom se prisjetio u kojim župama je službovao u proteklih 50 godina misništva. Prva je bila Sivša, zatim 6 godina u Ulicama, pa 6 u Tolisi kao kapelan, a potom kao župnik u D.Tramošnicu, gdje ga je zatekao rat. Izbjeglištvo je proveo u Vinkovcima, Županji i Zagrebu, da bi se na nagovor Provincijala, ponovno vratio u Tramošnicu. –„Sve je tamo bilo porušeno i nitko ne bi u taj kraj, ali Provincijal je kazao kako sam ja tamo već boravio i poznam ljude. Očekivao sam da će netko mlađi preuzeti i na koncu sam ipak prihvatio. Sve je bilo uništeno, počeo sam graditi od nule i došli smo dotle da sada imamo crkvu i župnu kuću u Donjoj Tramošnici“, kazao je fra Marijan Oršolić koji je danas u mirovini i živi u Franjevačkom samostanu u Tolisi, gdje i dalje vrši službu župnog vikara.  

Mještani Tolise s ponosom ističu kako je iz njihovog sela trenutačno 13 živih svećenika koji pastoralno djeluju u raznim župama u BiH, Hrvatskoj i Njemačkoj, od toga je čak 9 Oršolića: Fra Marko Oršolić, fra Marijan Oršolić, fra Marko Oršolić- Keja, fra Pejo Oršolić, fra Joso Oršolić, fra Mato Oršolić, fra Frano Oršolić, fra Pero Oršolić i don Anto Oršolić, zatim fra Zvonko Miličić, fra Ivan Mijatović, fra Kristijan Orkić i fra Marko Nedić. Po završetku svečane svete mise okupljeni su na platou ispred crkve zaigrali kolo uz zvuke violine i šargije, a proslava zlatne i srebrene mise završila je u prepunom toliškom Dvoru, zajedničkim ručkom slavljenika, brojnih gostiju i vjerničkog puka.