Razbolje se Šimšir list

Šimšir (Buxus sempervirens) je vrsta žbuna ili malog drveta iz istoimenog roda Buxus čije ime potiče od turske/tatarske riječi şimşir. Jedan je od najstarijih ukrasnih grmova koga su stari Egipćani  gajili u vrtovima još prije 6000 godina. Zelen i ljeti i zimi, pogodan za oblikovanje, lagan za održavanje, dugovječan i skromnih zahtjeva nije slučajno najprodavanija hortikultura. Ovaj simbol besmrtnosti, čvrstoće i postojanosti, kako je zapisano u starim knjigama,  teško da će to u Evropi biti nakon 2006.

Krivac je invazivni štetni organizam  Šimširov moljac (Cydalima perspectalis) otkriven u Njemačkoj, u rasadniku koji se nalazi u blizini granice sa Švicarskom.  Pretpostavlja se da je uvezen u pošiljci sadnica šimšira proizvedenih u Kini.  Unatoč poduzetim hitnim fitosanitarnim mjerama, ovaj štetni insekt nije se  mogao staviti pod kontrolu. Za relativno kratko vrijeme, migraciom i letom odraslih oblika, preko Austrije, Slovenije, Hrvatske, stigao je do Bosne i Hercegovine. Prošle godine je po prvi put službeno determiniran  na području Bosanske Posavine, točnije u Odžaku.

Šimširov moljac je veoma agresivan štetnik. Sudeći po njegovoj biologiji i štetama koje je već u prvoj godini napravio na ovom ukrasnom grmlju kod nas, trebat će uložiti mnogo truda u čuvanju, u parkovima, rasadnicima, vrtovima.

Kao i kod drugih moljaca, imago je leptir. Ima svjetlosmeđa krila promjera 3-4 cm s tamnim obrubom. Let je karakterističan, brz s naglom promjenom smjera. Pokreti podsjećaju na one iz istočnjačkih borilačkih  vještina, pravi Kinez. Jaja polaže na naličju lišća, iz njih se pile larve koje odmah počinju s dopunskom ishranom. Dok su male grickaju ga, kasnije ga prosto žderu. Nije teško pretpostaviti koliko sitnog šimširovog lišća može progutati jedna gusjenica debljine olovke i dužine 4-5 cm. A ovakvih gusjenica na nebranjenom grmu zna biti na desetine. Za kratko vrijeme ostaje samo skelet.

Da bi sačuvali šimšir potrebno je kontrolirati biljke. Rukama raširiti grm i pogledati unutra. Jaja leptir najčešće polaže na unutarnje lišće. Prisustvo štetnika odaju ljepljive bijele paučinaste niti koje mu služe kao zaštita. Ukoliko se radi o malom broju grmova i prvom napadu, gusjenice se mogu uništiti mehanički, presijecanjem vrtlarskim škarama. Ispiranje jakim mlazom vode ne pomaže, samo ih dodatno raznosi na susjedne biljke. Bez obzira što su relativno velike, teško ih je uočiti pošto  im je boja skoro istovjetna šimširu. Zelene su sa žutim uzdužnim prugama koje podsjećaju na šimširove grane. I čim osjete naše prisustvo, povlače se i skrivaju iza lišća. S toga je za starije čitatelje preporuka , obvezno koristiti naočale.

Ukoliko se štetnik oteo kontroli, previše je gusjenica i gubimo bitku, moramo posegnuti za nepopularnim ali, u ovom slučaju, jedinim rješenjem – kemijom. Ako u kućnoj biljnoj apoteci imamo sredstva za tretiranje krumpirove zlatice ona će najčešće biti dovoljno učinkovita i za suzbijanje ovog štetnog organizma. U slučaju da insekticid kupujemo u poljoprivrednoj apoteci, zaposlena stručna osoba će nas znati posavjetovati koje dozvoljeno sredstvo, u kojoj dozi i uz koje mjere opreza treba koristiti. Nažalost, jedan tretman s otrovnom tvari nije dovoljan, prskanje se ponavlja u ritmu smjenjivanja generacija kojih može tijekom godine biti i nekoliko, sve do kraja vegetacijske sezone.

Za one koji  nisu spremni za ovaj „rat“ od ožujka (III) do rujna (IX), od sada pa tko zna do kada, nemaju kapitalne primjerke kugli, skulptura ili raskošne živice, već su u fazi planiranja sadnje zimzelenih ukrasa u svom vrtu, rješenje može biti da umjesto šimšira koriste Tisu (Taxus),  Mirisnicu (Osmanthus)  ili  kultivar Japanske božike (Ilex crenata). Na osnovu teksta mr. sc. Refika Ahmetovića, obrada Radiopostaja Orašje.

Login

Welcome! Login in to your account

Remember me Lost your password?

Lost Password