Kazivanje svjedoka o ukazanju Gospe u Tolisi davne 1945.godine

  • Kazivanje svjedoka o ukazanju Gospe u Tolisi davne 1945.godine
  • Kazivanje svjedoka o ukazanju Gospe u Tolisi davne 1945.godine
  • Kazivanje svjedoka o ukazanju Gospe u Tolisi davne 1945.godine
  • Kazivanje svjedoka o ukazanju Gospe u Tolisi davne 1945.godine
  • Kazivanje svjedoka o ukazanju Gospe u Tolisi davne 1945.godine

-“Početkom ljeta 1945. godine Gospa se ukazivala djeci. Vidjeli su ženu u blistavoj bijeloj haljini, ogrnutu plavim plaštem kako stoji na bijelom oblaku na jednom drvetu. Prema kazivanjima starijih župljana, Gospa se ukazivala nekoliko mjeseci sve dok to nisu zabranile vlasti”, naglasio je fra Zvonko Benković u svojoj ponoćnoj priči, ispred toliške crkve u nazočnosti više od 3000 vjernika toliškog kraja, čime je zaintrigirao javnost, ne samo posavsku, piše Večernji list BiH.

U župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi održano je osmo zavjetno hodočašće selima jedne od najvećih župa u BiH, a prije završnog blagoslova hodočasnika koji su pješačili gotovo 20 km s Gospinim kipom na čelu procesije, organizator i voditelj hodočašća fra Zvonko Benković, govorio je o motivima ovogodišnjeg hodočašća povezujući ga sa slikom Gospe Toliške koju je naslikao poznati likovni umjetnik, Livnjak Gabrijel Jurkić 1947. godine prema kazivanjima župljana koji su vidjeli Gospu. -“Večeras smo imali milost hoditi uz Gospin kip, dok smo je pratili u pohodu našom župom, a možete li onda zamisliti koja je to milost bila kad se Gospa ukazivala i u našoj župi. Možete li povjerovati da je i naš kraj bio posebno mjesto koje je Gospa odabrala za susret s vjernicima?, naglasio je fra Zvonko pod zvjezdanim nebom u susret Gospojinu.

Slijedom fra Zvonkove priče krenuli smo u potragu za svjedocima događaja iz 1945.godine. Pomoć smo najprije potražili u crkvi u Tolisi kod gvardijana fra Maria Jurića koji je na početku razgovora naglasio kako u samostanskoj kronici  nedostaju brojni crkveni zapisi od 1945. do 1950.godine, ali zato su kaže,  još uvijek živi svjedoci tog vremena i osobe kojima se Gospa ukazala. –„Volio bih da posjetite bake koje još uvijek imaju dobra sjećanja na te događaje, jer od njih možete čuti pravu istinu. Strah od tog vremena je kod njih nestao i uvjeren sam da će te zabilježiti snažnu priču“, kazao je fra Mario i uputio nas na adrese nekoliko starica u  Mjesnoj zajednici Tolisa. –„Kako se to događalo 1945.godine kad su partizani stigli u naše krajeve, iz ovog kraja oko 550 muškaraca odvedeno je na Blajburg. Odatle se vratio zanemariv broj, pa su zbog straha žene zašutjele i prestale posjećivati mjesto ukazanja“, kazao nam je fra Mario Jurić i dodao, -„Tadašnja vlast je posredno započela sa zabranom posjeta mjestu ukazanja i molitve Gospi, a žene su već imale strah zato što je većina odraslih muškaraca odvedena u Blajburg. Partizani su na sve načine radili kako bi omalovažili taj čin i bukvalno rastjerali vjernike. Najprije su silom pokušavali zabraniti da se okupljaju, ali narod je ustrajao i nisu se dali pomesti. Kasnije su čak nagovorili nekoliko mladića da oko drveta na kojem se Gospa djeci ukazivala, počnu bacati otpad i đubrivo“, ispričao nam je fra Mario svoj dio priče, koju je kaže, također doznao od starijih posavskih baka.

Poslušali smo našeg gvardijana koji je bio u velikim obvezama oko organiziranja misa trodnevnica i proslave Patrona župi, a na rastanku nam je omogućio da na zidu kraj samostanske blagovaonice  fotografiramo originalnu sliku koju je umjetnik  Gabrijel Jurkić, nacrtao po svjedočenju i sjećanju djece kojima se Gospa ukazala. Posjetili smo i lokaciju na mjestu navodnoga ukazanja koju mještani od davnina zovu Pavića hrast i nalazi se na rubu šumarka. Mještani s ponosom ističu da prizor podsjeća na  davna vremena, dok su korišteni bunari, a u blizini je još uvijek drvo koje asocira na isto ono u kojem se ukazivao lik Gospe gdje su ljudi dolazili na molitvu. U početku su to kažu, bile manje skupine, a kasnije su stizale kolone hodočasnika na čelu s križem i ženama u crnini koje su molile cijelim putem.

Autentični svjedok Gospina ukazanja u Tolisi bila je u to vrijeme 10-to godišnja vidjelica Ruža Dominković- Nonina, familije Kovačević. Iznenadila se Ruža našem posjetu i kazala da smo ju prekinuli u molitvi kojoj je kaže, posvetila svoj paćenički život. Kad smo iznijeli razloge dolaska i našu znatiželju da čujemo priču iz usta vidjelice, baka Ruža je tiho prozborila, kao da ju netko ne bi prisluškivao. –„Čuvala sam krave u pasniku, a Pejo i Mija su otišli brati grožđe i mene ostavili samu. Sjedila sam na drvenoj ogradi, čekajući da se vrate i pogled mi je skrenuo prema velikom jasenu koji se račvao na dva stupa. Ugledala sam lik žene i toliko se prestrašila da sam otrčala kući. U tren sam doživjela veliki šok, ali pred očima mi je ostala slika krune na glavi žene u dugoj haljini. Poslije su me vodili u crkvu kod svećenika da im objasnim što sam vidjela“, kazala je baka Ruža još uvijek se sjećajući detalja od prije 74 godine.

Najvjerojatnije iz razloga nepovjerenja, baka Ruža ističe da su joj pokazivali slike svetaca, ne bi li prepoznala neko lice ili na kog ih podsjeća lik. Dala je najbliži opis po kojem je kasnije i sam Gabrijel Jurkić nacrtao lik Gospe. –„Nakon toga svijet je dolazio u procesiji, molitva je odzvanjala selom, a u koloni su pretežito bili stariji. Sjećam se da je baka Marga Oršolić bila predvodnik molitve, a znala je i puno pjesama. Nas petero sitne djece ostalo je iza preminulog oca, pa je mama branila  da više odlazimo na mjesto ukazanja, nego smo molili kod kuće, skrušeno i u tišini“, kazala je na rastanku baka Ruža Dominković.

Svoje sjećanje na poratna vremena iza Drugog svjetskog rata, iznijela je i baka Janja Oršolić  koja je u to vrijeme imala svega 5-6 godina, ali dobro pamti priče koje su joj kasnije prenosili roditelji. –„Kad se Gospa ukazala, narod je na golim koljenima klečeći kretao od Brižnice prema mjestu ukazanja i cijelim putem su molili zavjetne molitve Gospi.  Masovno su svaki dan u pred večernjim satima odlazili i stari i mladi, ali o tome se nije smjelo puno zboriti. Nedugo potom sve je zataškano, a ima i onih koji su se rugali hodočasnicima“,  navodi nam baka Janja i kaže kako se vijest o ukazanju Toliške Gospe brzo proširila okolinom, pa su na mjesto ukazanja u to vrijeme  s križem dolazili mještani Tolise kao i hodočasnici iz okolnih sela D.Mahala, Kostrč, Matići, te iz okolnih župa, ali i iz susjedne Slavonije i Brčanskog kraja.

Slijedeća naša sugovornica bila je 91-godišnja Ruža Marošević- Cocina koju smo zatekli u zanimljivom izdanju. Baka nas je dočekala s osmijehom na licu i pohvalila se da joj se vratio vid, pa je vrele ljetne dane kaže, odlučila kratiti pletenjem čipke u hladovini na drvenom stoliću. –„Djeco moja, slabo vas čujem, ali bez problema prelistam novine ili Svjetlo Riječi, kazala je na početku baka Ruža, te naglasila kako je u to vrijeme kao djevojka, svaku večer odlazila s križem na molitvu na mjesto ukazanja. –„Bilo je to u vrijeme ljeta i pješice smo polazili ispred crkve ili mjesne kapele, a  bogomolja, koju je predvodila pokojna strina Marga,  trajala je više od sat vremena. Najviše smo molili krunice za ozdravljenje bolesnih i povratak naših zarobljenih muškaraca, a znalo se okupiti možda i tri stotine vjernika. Procesije s križem dolazile su iz susjednih mjesta, a starije bake dovozili su zaprežnim kolima“, kazala nam je još uvijek vitalna baka Ruža Marošević, ističući kako su ponekad s križem pješačili i fratri što ukazuje na činjenicu da su u to vrijeme podržavali vjernike u njihovoj zavjetnoj molitvi i štovanju Gospe, koju su kasnije prozvali Toliškom.

Izvor: Vecernji list BiH

 

Login

Welcome! Login in to your account

Remember me Lost your password?

Lost Password